Tihi pritisak koji ne vidimo: kako prepoznati visoko funkcionalnu anksioznost?

Osjećate li gotovo svakodnevno pritisak u prsima, a teško je reći otkuda dolazi? Na poslu nemate problema, ispunjavate sve zadatke, često preuzimate i više nego što je potrebno, a iznutra vas prati osjećaj da to još uvijek nije dovoljno. Kada napokon dođete kući, umjesto odmora javlja se nemir, teškoće s opuštanjem i stalna potreba da još nešto napravite. Teško vam je opustiti se, a i kada biste to uspjeli, preplavio bi vas osjećaj krivnje ili ponekad lagana panika.

 Mnogi ljudi osjećaju ovakav fenomen i ne znaju točno gdje bi ga svrstali. Jedan od mogućih uzroka je visokofunkcionalna anksioznost.

Visokofunkcionalna anksioznost više je opisna, fenomenološka kategorija; to je klinički konstrukt koji označava prezentaciju anksioznih simptoma kod osoba koje izvana održavaju dobru funkcionalnost i postignuća te djeluju učinkovito, kompetentno i pouzdano.

 No, što je s našim unutarnjim osjećajima? Kada bismo, prema geštaltu, na trenutak zastali i promotrili kako se sada osjećamo, bismo li imali osjećaj težine, „pritiska“, stezanja u prsima, plitkog disanja koje vodi do nedostatka kisika, tahikardije u stresnim situacijama, bez jasnog vanjskog razloga? Ako ste upravo sada osvijestili da vam se to događa, jeste li ikada pripisali te simptome uobičajenom stresu ili ste pomislili: „Toliko sam u poslu i obavezama da ću poludjeti, pa nije ni čudo da mi je tako“?

 Ako jeste, ne brinite, puno ljudi to radi. Vrlo često koristimo kognitivne obrane, racionalizaciju ili čak minimizaciju osjećaja kako se ne bismo morali suočiti sa stvarnim doživljajem anksioznosti. To ponekad činimo i u govoru, izgovarajući toliko riječi da se niti ne uspijevamo povezati s time kako se osjećamo, ili pak humorom maskiramo neugodne situacije.

 No, prvi ste korak već napravili. Osvijestili ste da vam se to događa. Promjena ne postoji bez želje za istom tom promjenom, a zatim i samog osvještavanja onoga što želite mijenjati. Sljedeće logično pitanje je: je li samo osvještavanje problema dovoljno? Nažalost, odgovor je - ne. To je izvrstan početak, nužan, ali ne i dovoljan.

Ono što možemo učiniti jest pokušati reagirati na ovakvu situaciju. Probajte s riječju STOP. Osjetili ste ponovno jaku užurbanost, osjećaj da sve morate riješiti odmah i bez greške? STOP! Zastanite na trenutak, umirite sebe, smirite svoj simpatikus disanjem 4-4 (četiri sekunde udah, četiri sekunde izdah) ili 4-6 ako vam više odgovara. Pogledajte malo oko sebe, gdje ste, s kim ste u prostoriji. Tih 20 sekundi je vaše. Ne samo da ćete bolje odraditi zadatak, već činite prvi korak prema promjeni naučenog ponašanja.

 Ako često doživljavate unutarnji pritisak da sve što radite mora biti besprijekorno, bez greške, na visokoj razini, pokušajte s jednom drugačijom vježbom. Zamislite neki zadatak, neku obavezu koja vas preplavljuje i zamislite da ste ga napravili dovoljno dobro. Niste samo „odradili“ zadatak ili obavezu, već ste ga napravili dovoljno dobro, ali ne i „standardno“ savršeno. U tom trenutku zavirite malo u sebe, dopustite si boravak u tom nelagodnom prostoru, nema potrebe da iz njega pobjegnete. Osvijestite kako se tada osjećate. Recite sebi: „Dopuštam si da ne moram odraditi zadatak savršeno.“ Kad god imate priliku, ponovite ovu vježbu. U redu je da nismo savršeni, u redu je da se ne osjećamo loše zbog toga. Nema brzih rješenja, ali svaki put kad zastanete, usporite i dopustite sebi da ne budete savršeni, radite nešto važno za sebe.